KNJIŽEVNA UDRUGA "PJESNICI" IZ BELIŠĆA
|
Početna Povijest udruge O nama Galerija pjesama Danica Lebinac Reza Stanković Zlatko Krznarić Kornelija Fešiš Mladen Šarlija Franjo Kopecki Frano Budić Tomislav Pomper Mario Jukić Josip Stajmaher Zdravko Kokorić
|
ZNATIŽELJNA PTICA
Cijeloga jutra za radnim stolom
mučila me sitnica,
a svo to vrijeme u moj se prostor
zalijeće neka ptica.
Kljuca kljunom, mlatara krilima,
grebe kandžama sitnim,
kao da želi u sobu ući
s razlogom vrlo bitnim.
Otvorim prozor, a ona prhne
u krošnju preko puta;
nemirno vrti repićem dugim
ka meni okrenuta.
Ostavim sitne mrvice kruha
pred oknom s vanjske strane,
ali ih ona ni ne pogleda
jer tu nije zbog hrane.
Pojedu vrapci sve mrve u slast;
oni su uvijek gladni.
Ptica nastavlja atak na okno
i na moj prostor radni.
Zašto je došla? Zašto to čini?
Što li mi želi reći?
Da li je sretna pa hoće, možda,
pričat' mi o toj sreći
ili je svoga voljenog nekog
izgubila u lugu
pa mene sada očajna zove
da podijelimo tugu?
Kljuca li – kljuca, kao za inat, a kljucat' će do sutra, dok ne otvorim prozor joj širom i pustim je unutra. Ma, ako ništa od toga nije, dan je proljetni vrući. Možda je samo željela ptica u moju pjesmu ući. I ŠIPAK MI SE RUGA Uistinu, to me čudi, gdje nestade bratska sloga. Zbog čega se mrze ljudi? Ja mrziti nemam koga. Mnoge jesen raspameti zato što je magla siva. Uvijek netko nekom prijeti; istina je ovo živa. Ponekad mi sve ne ide, ali uporan sam ipak. Znam da mnogi to ne vide; s grane mi se ruga šipak. Prođem kao svaki pješak, uporno se kesi meni; naklonim mu se uz smiješak, a neka se on crveni. Uzalud me krezub gnjavi; poželim mu puno sreće. Pišem što mi je u glavi pa bacim u koš za smeće. NOĆNA MORA Strahujući od samoće dočekujem svaku zoru; mozak neće, srce hoće preživjeti noćnu moru. Još od jave kujem snove, nesanica nemir stvara; prijatelje tražim nove, nema Ševe ni Malnara. Svi su bili dragi ljudi: Jaran, Braco, Laki, Ševa; rujna zora još ne rudi, a meni se jako zijeva. Neka – neka, ako mora, često sjeti svoga svoj se. Osvanut' će nova zora polako, ne žuri joj se. Ovu pjesmu možete čitati dvosmjerno, počev od posljednjeg stiha redom prema naslovu. To izgleda ovako: Polako, ne žuri joj se; osvanut' će nova zora. Često sjeti svoga svoj se; neka – neka, ako mora, a meni se jako zijeva. Rujna zora još ne rudi: Jaran, Braco, Laki, Ševa… svi su bili dragi ljudi. Nema Ševe ni Malnara, prijatelje tražim nove. Nesanica umor stvara, još od jave kujem snove. Preživjeti noćnu moru duša neće, srce hoće. Dočekujem svaku zoru strahujući od samoće. Napisati to sam htio, Stankeca zaboravio. SVI SU LJUDI ISTI Svi su ljudi isti, svatko tuđe voli; kad njegovo dirneš srce ga zaboli. I ljubav i mržnja počinju u dvoje; topografske karte crta svatko svoje. Od kakve koristi pjesma nam je ova? Naš život je bara buntovničkih snova. Zločeste i dobre grob jednako čeka, zdravlje je bogatstvo, smrti nema lijeka. Kuda-god da kreneš svud su ljudi isti, a pokora dušu od grijeha nam čisti.
JUDINI POLJUPCI
Tražim pomoć molitvom od boga,
pogled šara uvijek istim tragom.
Gledam zvijezde poput astrologa;
slažu li se Vodenjaci s Vagom?
Nešto ima a ja ne znam što je;
božja volja ili vražja sila.
Zbog čega smo lagali oboje?
Sad je tuđa, a moja je bila.
Bože, pogled prema meni baci
I moji su prema nebu česti.
Loši su mi astrološki znaci;
Sačuvaj me u potpunoj svijesti.
Mladi, ludi, tada nismo znali,
Varala me k'o Isusa Juda.
Judini su poljupci ostali:
Otišla je, a ja ne znam kuda.
I dok gledam kako zvijezde jure,
Kada spavam u snu mi se javlja.
Svi pamtimo dječje avanture
A što prođe to se ne ponavlja
MAGLA Izgubismo dušu, osmijehe i snove. Priliči li ovo dvaest-prvom vijeku? Uživaju mnogi dok u mutnom love; Štene je najveći prijatelj čovjeku.
Ima u tom nešto nepojmljivo, jadno; ostaju duboki tragovi u duši. Sudbina i sjena guraju nas na dno, a nepromišljenost svaku nadu sruši.
Dočekat' će netko da se osmijeh vrati, mnogima su lica ozbiljna i brižna, besposlen uglavnom praznu slamu mlati, oduvijek je pravda spora, a dostižna.
Ne ide odjednom sve kao po loju, polako, po redu dolazi na svoje; radišni se često kupaju u znoju za čašicu vode i šačicu proje.
Pristalica nisam politike trule, volim staloženost, ne odluku naglu, ali gradim svoje od karata kule, kad me napadaju ja uhvatim maglu.
|
powered by Belkatalog CMS - J. K. "Gašo"