KNJIŽEVNA UDRUGA "PJESNICI" IZ BELIŠĆA
Početna Povijest udruge O nama Galerija pjesama Danica Lebinac Reza Stanković Zlatko Krznarić Kornelija Fešiš Mladen Šarlija Franjo Kopecki Frano Budić Tomislav Pomper Mario Jukić Josip Stajmaher Zdravko Kokorić
|
Belišćanski jutarnji sati
Jesenja magla prekrila je grad Slila se sa Drave Zaljubljenik u ribolov hita Dok grizu ribe prave.
Automobili i pokoji prolaznik Žuri na posao Budi se grad, sa istoka Sunce raste polagano.
Magleni veo se gubi Živost u gradu sve je veća Kupci na tržnicu žure Da se ne proda paprike bolja vreća.
Žamor školske djece Svjetlucaju lica nasmijana Sjećanje se vraća I mi smo hrlili istim ulicama.
Golub hranu traži Mačka sa strane vreba Stani maco, na diraj ga I on jesti treba.
Ljudi u zelenim odorama Dotjeruju naš grad Blještavi sjaj rasulo je Sunce Rosi u travi gubi se trag.
Zvono sa crkvenog zvonika Rastjeruje preostali san Rosa jutarnja nestaje Naš grad ulazi u novi dan.
Kako razmišlja stari Gater
Moja priča odavno seže Generacije su se izmijenile A moju slavu stručnjaci, Ka početnom napretku U povijesti Belišća, i danas bilježe.
Za postavljanje moje U staru prvu pilanu u Belišću Stigao sam čak iz Beča, Što se dogodilo davne 1889.godine, A priče o meni još uvijek stoje.
O prošlosti svojoj mislim često. Kada je krenula modernizacija Stavili su me u mirovinu Ali zbog generacija nisu me zaboravili I sada sam ovdje gdje mi je mjesto.
Maknuli su me sa prethodnog postolja Gdje sam 60 godina životario Bio sam nekako star i tužan Malo me ljudi ophodilo Nije im to bila postaja.
Ovdje sam jako sretan. Kao simbol prošlosti Oko mene je bačvarija, Simbolične drvene klupe Gdje se ljudi odmaraju Postajem tada jako sjetan.
Borba čovjeka i korone
Ti si čovjek Velik i jak, To si nekad bio, A sada si nemoćan I slab. Na putu superiornosti I tvoje svemoćnosti Stvorio se neprijatelj Nevidljiv, neopipljiv Ali opasan. Nazvaše ga „korona“ Napada čovjeka I ne gleda Da li je to on ili ona. Zbog tebe hodamo ulicom Spremni za maskenbal Ne razlikujemo Starca od djeteta, Sa maskom na licu Kao da su sišli Sa drugog planeta. Ali čovjek kaže stop. Naći ćemo viruse I za tebe top. Cijeli svijet upregnuo je um Tvoja boljka već se nazire Bacit ćemo te na drum. Prolazi ljeto Dolazi jesen i zima, Samo čekaj, viruse, Dok se bockat počnemo Pitat ćeš se Gdje te još ima? Pozdravljam te Za kraj Ne vratio se nikad više, A nama se vraća Naš raj!
|